Postoji mnogo vrsta vijaka, koji se mogu podijeliti na mnoge vrste prema njihovim namjenama i oblicima:
Vijci za drvene drva: Na prednjem kraju je šiljana glava i veći nagib, koji se uglavnom koristi za pričvršćivanje drvenih i plastičnih dijelova.
Mahine vijak (mehanički vijak): ravna glava na prednjem kraju, mali i ujednačen nagib, uglavnom se koristi za pričvršćivanje metalnih i strojnih dijelova.
Vijak za samostalno dodirivanje: Može se izravno izbušiti i prisluškivati na sklopu u jednom koraku.
Riangularni navojni vijak: Ima trokutasti navoj, pogodan za spojeve koje zahtijevaju veću čvrstoću.
Povijesna pozadina vijaka
Povijest vijaka može se pratiti do davnih vremena. Grčki matematičar arhite opisali su princip vijaka u prvom stoljeću AD. U srednjem vijeku korišteni su odvijači i odvijači, ali bili su široko komercijalizirani u 18. stoljeću. Prije sredine -19 Th stoljeća, za pričvršćivanje brodova u brodogradnji uglavnom su se koristile Cotter igle, vijke ili zakovice. Tek kad su strojni alati mogli masovno proizvoditi vijke, metalni vijci postali su obično korišteni učvršćivači.





